"Promise?" "Promise."
Kako je lep. Kako je samo lep... Ima savršenu kožu. I njegove ruke koje mi pružaju zagrljaj u kom bih mogla umreti. Usne koje dodiruju moje usne, i tako mi ulepšaju dan. Obožavam da osetim njegov pogled na sebi. Tako mi prija. Sve sa njim mi prija, sve mi godi. Sve sem rastanka. Iako znam da ću ga ubrzo videti, kad mu vidim leđa, deo mene s njim odlazi.
I sada, dok ga gledam kako spava, kako mu se polako dižu i spuštaju grudi, želim da ostanem tu zauvek. Tu gde se osećam najsigurnije i gde znam da mi ništa ne moze oduzeti ovaj komad raja.
Ne želim da ga budim. Tako je smiren.
Dok otvara sanjive oči, zahvaljujem Bogu na svakom trenutku koji mi je poklonio sa njim. Jer sa njim je sve dragoceno. Nezamenljivo. Divno. Neprocenjivo. I uživam u tome što mu iznova ukrašavam lice osmehom i poljupcima. Njegova sreća me čini srećnom.
Nataly